Samoubojstvo mladih

Ivica Stanić
MEDICINSKA NAKLADA, Zagreb
1999.


• Samoubojstvo je fenomen koji – bez obzira na izvore, uzroke, motive, povode, razloge, način izvršenja, sredstvo kojim je počinjeno, vrstu i način izvršenja, te ostale okolnosti u kojima je izvedeno – uvijek je zagonetno pa izaziva brojne komentare, manipulacije, raznolika reagiranja okoline i svekolike emocije, poglavito strah, jezu, očajanje, gnušanje, žalost, tugu, bol, samilost, radoznalost, znatiželju, čuđenje, zebnju, tjeskobu, svakojaka naklapanja, priče, tvrdnje osobna zapažanja, izmišljanja, tumačenja, nerijetko i posve oprečna objašnjenja, primjedbe i prosudbe. Pravo samoubojstvo strogo je individualan čin, a proizvod je čitavog sklopa raznolikih okolnosti, povoda, izvora, uzroka i motiva. Uvijek je pomno planirano, izvedeno u najvećoj diskreciji, uvijeno čvrstim velom tajnovitosti, misterioznosti, fantastike i nevjerojatnosti, što ga čini teško dokučivim i još teže objašnjivim. (40, 41)
• Durkheim je u svojoj glasovitoj sociološkoj studiji (1897.) postavio četiri poznate kategorije samoubojstva: egoističko, altruističko, anomičko i fatalističko. On smatra da je samoubojica zapravo veliki egoist koji se želi osloboditi svoga bezvrijednog osjećaja, makar i samouništenjem. Time suicident pokušava pokušava pobjeći od doživljaja egzistencijalne praznine, osjećaja manje vrijednosti, ništavnosti, povrijeđenosti, dubokog sramoćenja ili poniženja. Dizanjem ruke na sebe, on rješava vlastite muke, patnje i probleme, ali ih stvara svojim najbližima: roditeljima, braći, sestrama, djeci, ostaloj rodbini, prijateljima, bračnom partneru, voljenoj djevojci (mladić). On to čini iz sebičnih razloga i uvjerenja da je njegov život – zbog oskudna stanja uvjetovanog bolešću, neimaštinom, bijedom, ispraznošću, patnjom, sramom... – nedostojan življenja pa ga kao takvog ima pravo napustiti, bez obzira što njegova obitelj i drugi bliski ljudi o tome mislili i koliko im time zadao bol, neugodu i probleme. (47)
• Altruističko samoubojstvo imamo onda kad neka osoba, oboljela od teške i neizlječive bolesti, iz humanih razloga sebi oduzme život. Ono se najčešće počini radi olakšanja okolini, roditeljima, bračnom partneru, djeci na čijem teretu i trošku živi, radi pribavljanja materijalne koristi svojoj obitelji (npr. veliko životno osiguranje) i sl. "Prošireno samoubojstvo je također oblik altruističkog samoubojstva, kad npr. majka ili baka ubije dijete, a zatim i sebe iz bolesnih depresivnih razloga – zašto da žive u svijetu u kojem ih očekuje samo zlo." (47)
• Odsutnost normi (anomija) jest izvor društvene dezorganizacije i velik, ali ne i jedini poticatelj na veći broj samoubojstava. To tzv. "anomijsko samoubojstvo" rezultat je loše povezanosti s društvom i nedostatkom društvenih odnosa. Pretjerana, ali, jednako tako, i nedovoljna individualizacija može dovesti do samoubojstva. "Kada je čovjek izdvojen iz društva, u sebi nalazi manji otpor prema samoubojstvu, a isto se događa kada je društvena ujedinjenost prejaka", tvrdi Durkheim. (47)
• Fatalističko kobno samoubojstvo čine ljudi koji su uvjereni da nemaju drugog izbora, izlaza, kompromisa, ni rješenja jer im je to sudbinski predodređeno, neizbježno i unaprijed određeno. Zato oni i ne razmišljaju o životu i budućnosti. Njihova je glavna preokupacije kako izvršiti samoubojstvo te prekinuti vlastite patnje i muke. (47)
• Stručnjaci smatraju da je samoubojstvo rezultat funkcioniranja patološkog sklopa ličnosti i vanjskih poticajnih čimbenika, njihove dinamike i interakcije. Istraživanje i praćenje nedvojbeno potvrđuju da kod suicidenta dominira smanjeni nagon za životom. Kada čovjek posumnja u smisao i vrijednost vlastita života, on je bolestan i spreman na sve, pa i na samoubojstvo. Samoubilačke misli, ideje i tendencije koje njima ovladaju mogu biti toliko crne da on jednostavno vidi samo onu najružniju stranu života, koja je krajnje pesimistična, nerješiva, bezizgledna, iz koje jedini izlaz i rješenje vidi u samouništenju života. (51)
• Uzroci, povodi i motivi samoubojstva jesu raznoliki i višedimenzionalni, a proizlaze iz same ličnosti, njegove obiteljske, školske, radne i životne sredine. Obično ih svrstavamo u dvije skupine: 1. endogeni (uzroci unutarnjeg podrijetla) 2. egzogeni (uzroci i motivi koji su proizvod vanjskog okruženja i okolnosti). (58)
• Da bi netko donio odluku o samoubojstvu, potrebna su barem dva osnovna elementa: 1. sklonost samoubilačkom razmišljanju i suicidogena dispozicija. 2. samoubilački motiv koji on shvaća i prosuđuje kao dovoljan razlog za oduzimanje vlastita života. Suicidalna dispozicija, smanjenje životnog nagona, mladenačkog zanosa, poleta, elana, stvaralačke volje i želje za životom, uz kombinaciju posebnog reagiranja na vanjske i unutarnje poticaje – lako mogu postati pokretači labilne, nezadovoljne i ogorčene osobe na samoubojstvo. Ono u svemu vidi povod i motiv za samoubojstvo, poglavito ako dulje vrijeme živi u suicidalnom okruženju, sa samoubilačkim razmišljanjima.