Zvjezdana prašina

Zdravko Zima
ZNANJE, Zagreb
1992.

• Brel je bio autentična antizvijezda, velik individualist i još veći oporbenjak, koji je tvrdio da nije umjetnik nego samo dobar zanatlija. Uvijek nezadovoljan sobom i svijetom što ga okružuje, očitao je lekciju gomilama današnjih diletanata koji su autoreklamerskim blefovima i stupidnim japajakanjem zbrisali posljednje tragove estradnog dostojanstva. (35)
• S jedne su strane intelektualci koji se distanciraju od svega što je dopadljivo i što računa na uspjeh po bilo koju cijenu; s druge su oni koji ne prezaju ni od čega da bi se dočepali slave i gomile novca. Kako se mladi Canetti, žedan poznanstva i intelektualne koketerije, snalazio između te dvije teško pomirljive stranke, drugo je pitanje. One prve, nepopustljive u svom asketizmu, ponajprije inkarnira Robert Musil, dok drugi izbor, kako autor nedvosmisleno napominje, "najizdašnije" reprezentira Alma Mahler. (53, 54)
• S usponom građanskog društva, općim porastom standarda i razvitkom štampe, počeo je nezaustavljiv pohod trivijalne književnosti. Pisci takve proze prilagođavaju se omiljenim stereotipima, koji prianjaju uz predodžbe širokih slojeva kao ruka za rukavicu. U trivijalnom romanu protagonisti su tipizirani i izrazito superiorni (ili krajnje inferiorni i odvratni), a rasplet fantastično zapetljan, iako najčešće predvidljiv. Kao zamjena za utopijsku čežnju, trivijalna književnost ima danas iznimno važnu, ako ne i terapeutsku funkciju. Zgražavanje nad njom odražava na svoj način provincijalno-represivni mentalitet ili, ma kako to paradoksalno zvučalo, intelektualnu nedozrelost, iako time ne želim reći da je valjda prigrliti kao vrhunski ideal. (69)