Pariska bohema

Dinko Štambak
ZNANJE, Zagreb
1973.

• ... (Jardin du Luxenburg) po kavanama se vode neprekidne rasprave književnog ili političkog značaja; u nekima se kuju revolucionarni planovi ili se sastaju redaktori da urede broj novine ... Te su rekoh, četvrti vične od starine da budu carstvo studenata ili nazovistudenata ili vjekovječitog studenta, pisca i umjetnika propala ili nepriznata, i što može izazvati skandal u nekoj drugoj četvrti, u ovoj četvrti nije ni najmanja omaška. Nositi bradu, asirsko-babilonsku recimo, u Latiskoj četvrti je dopušteno, dok je u drugim četvrtima dopušteno jedino kapucinima. Ovdje je i ljubav slobodnija. Radnica zvana grisette (tkanina siva, zatim djevojke, radnice, ptica, leptir, konačno romantička djevojka) zalazi k studentima i radnicima na polju pera, dlijeta i kista, i postade ovjekovječena u nekim knjigama. (35)
• Murger napada sve ostale boheme, osim svoje "službene", koja je radom dokazala da se može ponositi bohemskim imenom. Ako mu je vjerovati, a to možemo, ako nam je vjerovati i novinama (pokatkad), među boheme trpaju se studenti, mladi provincijalci koji grunu u Pariz, počesto sumnjivi tipovi, lijenčine kojima je posao da sjede po kavanama od jutra do sutra ili da traže gdje će skloniti glavu i gdje povečerati. (48)
• Nerval se u svojoj skromnosti naziva "novinarom bohemom" i dodaje: "Ja sam besposličar, bohem-novinar koji večera jednu dobru riječ razmazanu po komadu kruha." (50)